Od koli zgar s nebes odluka nemila

Od koli zgar s nebes odluka nemilaod tebe mene jes, moj cvite, odilila,tučem se plačući, dragoga jak drugagrlica ištući, od luga do luga;i plačna, jaoh, takoj kudi grem, bez miraanđelski ures tvoj svud mi se prizira;jaoh tužna, i mnokrat blažena mneći biti grlit bili vrat i ličce tve ljubitnađem se kako taj, ki u san uživasvojim drazim vječni raj, ter se pak snebiva,kada se probudi daleče od dragoga,koga jaoh žudi vrh svega inoga.More li toj biti da budeš, jaoh, takoju zabit staviti mu vjeru, cvite moj?Ma tko bi ikad mnil izbrana liposti,da taj tvoj ures bil skriva sve gorkosti?Ne mogu vjerovat, tolika da liposu sebi ne će imat ku godi još milos,i da se na plač moj još ne ćeš smilitii tužno srce ovoj napokon smiriti.More li taj rika, prislavne gdi vilevašega jezika slatke pjesni dile,učinit tolikoj tim pjesni od raja,drag žilju, da s ti moj kako sam ja tvoja?